Školica - Čika Gogo je omiljen među đakovačkim vrtićarcima!

ĐAKOVO - Stotine vrtićaraca ispratio je u školske klupe Đakovčanin Goran Prebeg, odgojitelj u Dječjem vrtiću Đakovo. U vrijeme kad se muškarci, kako kaže, nisu htjeli baviti kućanskim poslovima, a kamoli odgajati djecu, splet okolnosti doveo je do toga da se zaposli kao “muška teta” i na tom poslu ostane punih 25 godina!
- Sestra je mlađa od mene 11 godina i ja sam je dadiljao, pa sam još kao mlad stekao sklonost prema djeci, što je utjecalo na moj izbor.

Moram priznati da je u početku svima izgledalo čudno što radim baš taj posao, no vremenom su se navikli. Prošao sam sve, od jaslica do najstarije skupine i sve radim s jednakom lakoćom, sjeća se Prebeg, koji je kroz posao nastojao da djeca budu uz njega, a ne da je on iznad njih. Takav odnos doveo je do toga da ga danas zovu Gorane pa čak i nadimkom Gogo, a ima i djece koja mu se obraćaju s “ti”, što mu ni najmanje ne smeta.
A ranije je, sjeća se, bilo mnogo drukčije, počevši od uvjeta rada, koji su danas mnogo bolji. Tako kaže kako je najprije radio sa skupinom od čak 70-ero djece! Vremenom su generacije postajale sve slobodnije, odnosno pristupačnije u komunikaciji, no ostalo im je zajedničko, smatra Prebeg, vezanje uz odgojitelja. Inače, vezanje je, priznat će, obostrano, pa tako naglašava da bi posao odgojitelja radio i da opet može birati.
- Samo onaj odgojitelj koji se nije dao do kraja, može reći da to nije zamoran posao. No, smatram da je taj poziv odabrao mene, a ne ja njega i prezadovoljan sam. Također smatram da će pametan odgojitelj uzeti sve ono dobro što mu djeca mogu pružiti. A kad me netko tko je već završio osnovnu školu zaustavi na ulici i pozdravi, neprocjenjivo je, zaključuje Prebeg.

Omalovažavanje i destimulacija
Osim Prebega, u Đakovu je posao odgojitelja radio još jedan 30-godišnjak. Da je muških odgojitelja malo i da su u deficitu, Prebegu je poznato. “Ima vjerojatno i “muških” razloga zbog čega odgojitelja nema. Naše je zanimanje omalovaženo, počevši od društva, ali i adekvatnog tretmana. Mi smo u sustavu odgojno-obrazovnog procesa, a financiraju nas jedinice lokalne samouprave, koje podržavaju naš rad financijski onoliko koliko imaju sluha, smatra Prebeg, dodajući da odgojitelji nisu dovoljno stimulirani za svoj rad.

Marija MIHELIĆ - GLAS SLAVONIJE, 28.07.2010.