Stojim na kraju mola i gledam u more. Ništa strašno! Nije duboko! Ne brini! Možeš ti to!, prolaze mi glavom riječi koje mi svi ponavljaju. Iza mene je red. Dugi red. Propustila sam sve kupače, po tko zna koji put, i ponovno stala na kraj reda. Nakon nekog vremena opet sam na redu. Iza mene je brat. Ja, hrabra, opet nisam htjela skočiti, a on me gurnuo. Nije bilo strašno. Uistinu. Uživala sam u dodiru s morem, u adrenalinu, u napetosti. Nakon toga sam skok ponavljala stotinu puta. Šteta što me brat gurnuo tek prošlo ljeto. Kad sam shvatila da i ja moogu skakati i da je to uistinu prekrasno, činilo mi se da su mi praznici prekratki. Bilo bi bolje da sam se prije odvažila na skok s mola.
Ana Paula Jelić
6. razr.
Osnovna škola "Vladfimir Nazor"
Komletinci